Sve je tiho, hodnik pust, a stanari doma za starije u svojim se sobama polako spremaju za spavanje. Za večernju posjetu pripremila sam im opuštajuću “zvučnu kupku”.

Gospođa P. danas je bila sama u sobi. Iz prijašnjih susreta znala sam da me ne može vidjeti pa sam čekala da po zvuku ili glasu shvati da sam ja ta koja je ušla u njenu sobu. Oteo mi se zvuk jednog od instrumenata. Kada sam mu uputila „psssst!”, oglasio se opet, a krivulja na ustima gospođe P. dala mi je do znanja da zna da sam ja tu. Veselo smo izmijenile pozdrave, a onda sam svečano najavila kako će doživjeti “zvučnu kupku” kakvu nikada dosad nije doživjela, a sve kako bi večeras bolje spavala i ljepše sanjala! Ovako veliku najavu samouvjereno sam krenula ispunjavati.

Prvo triangl, pa postepeno šuškanje šuškalice. Na licu gospođe P. vidjela bih iznenađenje svakim novim zvukom i razlikama jesam li ga upotrebljavala bliže ili dalje od nje, s raznih strana sobe. Za veliko finale pripremila sam jedan od najljepših instrumenata koje sam čula u životu, posebno vjetreno zvono od bambusa. To zvono harmonično izmjenjuje umirujuće tonove poput vode koja žubori. „Kako lijepo!” osmjehnula se s užitkom gospođa P.

Nakon nekog vremena počela sam pospremati instrumente u torbicu u kojoj je bila, ni manje ni više, moja mala gumena svinja po imenu Rozi koja je tada odlučila roktati! Nakon trenutka čuđenja, gospođa P. prasnula je u smijeh! „Oprostite, to je moja svinjica, sad ću je premjestiti”, rekla sam, a kako bih je stisnula da je premjestim, ona bi nastavljala roktati! Gospođa P. sad se već smijala iz dubine duše, a u njenim očima, uperenim negdje onkraj mene, pojavile su se suze od smijeha. Toliko se smijala da si nisam mogla pomoći, nego sam joj se pridružila, i uskoro više nisam znala tko rokće, a tko se smije! „Kako sam se nasmijala, hvala vam na tome.”, rekla je.

„Nema na čemu, laku noć Vam želim!”, odvratila sam tiho i nježno na odlasku. Ne znam je li gospođa P. tu noć nakon našeg smijeha zaista bolje spavala i ljepše sanjala, ali vjerojatno je to bila “zvučna kupka” kakvu nikad dotad nije doživjela!

Programom PRIJE SNOVA u večernjim satima posjećujemo korisnike domova za starije, pružajući im toplo, prijateljsko i umirujuće okruženje prije spavanja te priliku za ljepše snove i ujedno vedrija jutra. Program je primarno namijenjen starijim osobama u stacionarnim dijelovima doma te onima koji su bez članova obitelji i kojima rijetko dolaze osobne posjete. Klaun svakom korisniku prilikom odlaska iz sobe zaželi laku noć te ostavlja za sobom tračak veselja, pozitive i nade. Više informacija o programu pročitajte na linku.