Osmijeh u kriznim trenucima ima poseban značaj jer do njega je teško doći, a istovremeno jednom kad ga dobijete, otvara vrata zatomljenoj životnoj radosti da izađe na vidjelo i malo po malo vrati se u svakodnevicu. Ponekad je dovoljno samo malo radosti i veselja koje nam pružaju nadu kako će sve ipak biti u redu dokle god smo tu jedni za druge. Probuditi unutarnju snagu u ljudima koji se nalaze u teškim i neizvjesnim situacijama, razlog je naših odlazaka na područja pogođena potresom, a danas, 14. siječnja, po osmijehe smo otišli u Hrvatsku Dubicu i kamp u petrinjskom naselju Češko selo.
Kako i priliči zimi, zabijelila su se dvorišta, kuće i ceste. Stigao je snijeg koji je okolinu prekrio svojom bjelinom, a naš crvenonosni automobil zapeo je u snijegu. I dok su klaundoktori prionuli na posao, postalo im je jasno kako je ovo samo mali prikaz svega onoga s čime se ovih dana susreću ljudi na području Sisačko-moslavačke županije od kada je napadao snijeg u već otprije teškim životnim uvjetima. Dodatno osnaženi ovim trenutkom, snježni crvenonosni automobil s klaundoktorima nastavio je svoje putovanje i svakim trenutkom bio je sve bliže svom cilju u potrazi za malenim i velikim osmijesima.
Prva današnja posjeta odvila se u dječjem vrtiću pri Osnovnoj školi Ivo Kozarčanin gdje su nas dočekala malena lica željna igre i pjesme. Desetero mališana, odnosno kako ih kolokvijalno zovu u vrtiću ‘Bubamara’, obradovalo se dr. Krafinici, dr. Žbunju i dr. Bublini. Svi uglas glasno su pjevali ‘Kad se male ruke slože’, a zatim je bilo vrijeme i za igru koja ih je dodatno razveselila. Radosne osmijehe nisu imala samo djeca, već su zablistali i na licima njihovih teta u vrtiću.
Zatim smo posjetili kamp u petrinjskom naselju Češko selo gdje su smješteni ljudi kojima su nastradale kuće u potresu i koji ne mogu boraviti u svojim domovima. Unatoč hladnom vremenu, ispred kampa okupile su se obitelji s djecom, svi obučeni u tople kapute, šalove i kape, spremni za malo zabave. Posebno nas je razveselila mama Sanela koje s nama podijelila kako je njezinoj kćeri Leoni, pjesma ‘Kad se male ruke slože’ najdraža te kako je sretna što su ju klaunovi izveli i posebno razveselili njezinu djevojčicu.
Kad se male ruke slože, uistinu sve se može, a ova pjesmica svakako je obilježila današnji dan te donijela puno radosnih dječjih osmijeha, a gdje su ju klaunovi otpjevali, nikad nisu pjevali sami.
Mi već sutra nastavljamo s posjetama na području Sisačko-moslavačke županije u sklopu kriznog djelovanja ‘Local Emergency Smile‘, a odlazimo u Hrvatsku Kostajnicu i Sisak u potragu za novim osmijesima.