Naša klaunovska glazba i koraci u domovima za starije već su dobro poznati i željno iščekivani. Kada je čula da se približavamo njenoj sobi, jedna nas je slijepa gospođa pozdravila uz upit: „Jesu li to moji crvendaći?”, a zatim je i sama zapjevala. Ulaskom u drugu sobu, dvije su nas bake dočekale s rukama u zraku uz usklik: „Crveni Nosekiiii”. Od sobe do sobe, s već poznatim korisnicima doma, odvijala se lijepa klaunovska igra, uz glazbu i pjesmu.
Medicinska sestra prišla nam je tiho i rekla: „U sobi 15 imamo novog korisnika. Došao je prije nekoliko dana, ali je vrlo izgubljen. Ne vidi i ne čuje.”
Ulaskom u sobu zatekli smo starijeg gospodina. Bilo je izazovno započeti kontakt s njime, ali uz sve edukacije koje kao klaunovi u CRVENIM NOSOVIMA prolazimo, naučili smo da ponekad riječi nisu potrebne te da se možemo uz pomoć dodira i ritma povezati s osobom. Nježno smo primili gospodina za ruku i prstima hodali od njegovog dlana do ramena. Gospodin je odmah rekao: „O? Tko je sad to? Ovo nije medicinska sestra. Dođite bliže”. Zatim nam je dlanovima dotaknuo kosu i naš crveni nos. Nije znao tko smo, ali vjerujemo da je osjetio kako imamo vremena i da smo tu za njega.
Krenule su mu suze i drhtavim glasom nam je rekao: „Nemam nikoga. Djeca i unuci mi nisu ovdje, a imam ih.” Naša ritmična klaunovska igra dodirom poprimila je jednu novu emotivnu dimenziju povezivanja i razumijevanja. Kako osobi koja ne vidi i ne čuje izreći tko smo i zašto smo tu? Rekao je: „Pomazite me po licu”, uzeo moj dlan i stavio ga sebi na lice. Njegove tužne suze tada su prešle u „suze zahvalnice“, s laganim osmijehom na licu. Bio je sretan što smo uz njega. Svojim dolaskom pružili smo mu osjećaj da nije sam.
Ponekad su samo dodir i osjećaj blizine dovoljni da nas netko vidi – čak i onda kada nema zdrave oči da nas pogleda. Kada je čuo da izlazimo iz sobe, gospodin je rekao: „Hvala vam tko god da jeste, dođite mi opet.“
Kroz REDOVNI PROGRAM ZA STARIJE OSOBE U DOMOVIMA, klaunovi posjećuju osobe smještene na stacionarnoj njezi te ulaze u hodnike i zajedničke prostorije kako bi svima donijeli trenutke radosti i sreće. Svojim melodijama klaunovi korisnike domova vraćaju u njihova najljepša vremena, bude uspomene na prve izlaske, prve ljubavi, a mnoštvo klaunskih vještina stvara nezaboravne trenutke smijeha i zabave. Više informacija o programu saznajte na linku.