U petak, 22. siječnja, crvenonosni automobil zaputio se u Požeško-slavonsku županiju jer unijeti vedrinu i osnažiti osmijeh ljudi koji se nalaze u teškoj situaciji, poseban je osjećaj. Kako pretvoriti teške trenutke u radost u najtežim okolnostima, najbolje zna klaun. U tjednima prepunih izazova i neočekivanih stresnih trenutaka, ne smijemo zaboraviti na građane starije životne dobi koji su već mjesecima odvojeni od svojih bližnjih, a koje su zadesile iste nedaće. Posjetili smo Skrb izvan vlastite obitelji za starije i nemoćne osobe u Marinom Selu u sklopu Gradskog društva Crvenog križa Pakrac, gdje su klaundoktori posjetili starije i nemoćne te pronašli želju za druženjem među ljudima koji su izolirani od ožujka 2020. godine. Bilo je tu od harmonikom popraćene jednog od korisnika, radosne pjesme koja se orila iz dubine duše do duhovitih dosjetki klaunovadoktora na različite životne teme koje su osnaživale osmijeh prisutnih. Nakon toga smo se zaputili prema Lipiku u Centar za pružanje usluga u zajednici Lipik, gdje su smještena djeca bez adekvatne roditeljske skrbi. Tamo smo upoznali i 5-ero djece koja dolaze iz Sisačko-moslavačke županije, kojima su klaunovi pružili potrebno ohrabrenje i uveselili im dan zajedno s njihovim prijateljima koji se tamo nalaze. Bio je to trenutak u kojem su klaundoktori izmamili velike osmijehe te ih sve odmaknuli od briga.
Jutro s raspjevanom družinom u Skrbi izvan vlastite obitelji za starije i nemoćne osobe u Marinom Selu dalo je jasnu naznaku koliko su ovi ljudi željni druženja. Posebnu čar ovom danu dao je gospodin Damir koji je s harmonikom pratio klaundoktore u njihovoj izvedbi. Životi ljudi starije živote dobi u doba pandemije obilježeni su odricanjem i velikom usamljenošću. Popričati s njima i pružiti im trenutke zabave i veselja od posebnog su značaja. Dr. Ludek, dr. Đumbus i primarius Dibidus, unijeli su radost i od srca ih nasmijali, a njima hvala što su nas tako lijepo dočekali.
Dobri duh odjela
Medicinska sestra Đurđica koja pruža podršku korisnicima prepoznala je Primariusa Dibidusa koji je posjećivao onkološki odjel u bolnici Rebro na kojem je njezin sin Luka prije dvije godine boravio. Danas sedamnaestostogodišnjak Luka koji voli sport a posebno izdvaja, trčanje, nogomet i rukomet prisjetio se koliko su mu trenuci posjeta klaunovadoktora olakšali boravak u bolnici: „Uvijek smo se veselili posjetama klaunovadoktora. Posjetili su nas četiri puta u šest mjeseci koliko sam bio na odjelu. Klaunovidoktori bi nas nasmijali, Primarius Dibidus je bio zabavan, njega se sjećam posebno. Moji prijatelji s odjela i ja smišljali smo igre i ja bih uvijek pomagao prijateljima da se osjećaju bolje. Profesor doktor na onkološkom odjelu prozvao me je dobri duh odjela.“, prisjetio se Luka i njegova mama Đurđica koliko im je smijeh tada pomagao.
U Centru za pružanje usluga u zajednici Lipik uslijedilo je razigrano druženje 40-ero djece koja su ovdje smještena a dolaze iz okolnih županija te mjesta oko Lipika, a u svojim su životima doživjela trenutke koje niti jedno dijete ne bi smjelo okusiti. Neka od djece dolaze i iz Sisačko-moslavačke županije pogođene potresom. Tako smo u sklopu Local Emergency Smilea, pružili psiho-socijalnu pomoć djeci koja su se veselila klaunskim trikovima. Odgajateljica i socijalna radnica Daniela Ančić Žunić s nama je podijelila značaj ove posjete za djecu te je rekla: „Djeci nedostaje smijeha. Treba im netko tko će ih razveseliti i nasmijati. Udaljiti ih od tuge i problematike koja je uvijek u njima prisutna.“ Upravo smo s tim ciljem i došli. Unijeli smo radost i veselje u njihov dan, dobro ih nasmijali i dali im razlog za radosno prepričavanja jučerašnjih dogodovština još puno dana.
