Mama Marijana prisjetila se svih trenutaka koji su njenoj kćeri i obitelji promijenili život i podijelila s nama svoju priču…
“Emilija je na odjel onkologije došla krajem 2009. godine i tada se naš život promijenio u potpunosti. Svaki dan nakon posla išli smo joj u posjetu i bili zajedno s njom te smo činili sve samo da ona ne klone duhom, da ostane nasmijana te da je oko nje pozitivna energija.. Sjećam se koliko smo se mi tamo zapravo puno igrale, što ja s njom što sve ostale mame i tate sa svojom djecom. Mi smo bili pacijenti, a oni, mali pravi borci su liječili nas. Emilija je imala žapca, kojeg i danas čuva. On je također bio njezin pacijent. Svaki dan ga je liječila. Svi smo se na odjelu povezali i funkcionirali kao jedna velika obitelj.
Sjećam se kada su prvi puta ušli u sobu klaunovidoktori, bio je to četvrtak. Na prvu mi je to bio jako neobičan prizor jer nikada do tada nisam niti čula niti vidjela klauna u bolnici. Oni su nastavili dolaziti k nama svaki četvrtak i nama roditeljima to je bio praznik. Tih pola sata kao da smo bili u nekom drukčijem svijetu. Oni su bili osvježenje i na tren su učinili da sve misli maknemo s problema.
Bili su naša svjetla točka u liječenju. Osjetila se jedna posebna radost kada su dolazili. Oni tamo nisu bili samo zbog djece, već i nas roditelja te medicinskog osoblja. Nakon njih sve je bilo puno veselije i lakše. Svi smo se osjećali odlično i to se sigurno odražavalo i na samu atmosferu. Ponekad smo se i mi roditelji, ali i djeca, znali pitati pa kada će taj četvrtak?
Tijekom Emilijina boravka u bolnici upoznali smo toliko divnih ljudi koji se bave plemenitim stvarima i jednostavno nas je to kao ljude obogatilo. Postali smo jako osjetljivi na ranjive skupine u društvu, puno doniramo, podržavamo puno udruga i pomažemo potrebitima, a osobito Emilija.
Vrijeme borbe je iza nas. Iz ovoga izašli smo kao pobjednici. Emilija je ozdravila i danas je s nama. Vi slavite 10 godina djelovanja, a mi se radujemo zajedno s vama i slavimo naših deset godina od ozdravljenja. Hvala vam što ste bili ne samo uz nas i našu Emiliju već i drugu djecu na odjelu.“, mama Marijana.
