U ovo izazovno vrijeme koje se okrenulo, zaokrenulo i poprimilo neke druge oblike, a sve zbog velike pande – pandemije, mi CRVENI NOSOVI klaunovidoktori, pojavili smo se i u formi rezervacije. Sjetite se, što se zadnje rezervirali? Ja buketić cvijeća u cvjećarni. A prije nekoliko tjedana Niko i njegova mama rezervirali su klaunovedoktore.

Probudim se ja to jutro i vidim podsjetnik za 14:40 – rezervacija. Od jutra sam bila jako nestrpljiva. Pripremala sam kadar, trikove i igre.

Napravila sam frizuru, pa sam ju promijenila jer mi se činila pomalo staromodna. Zatim sam obukla tenisice. Pa sam promijenila tenisice jer su mi zelene bolje odgovarale. Nakon svih ovih priprema dogovorila sam sa svojim kolegom sastanak kako bismo prošli sve detalje za naš online nastup. Uspjeli smo sve dogovoriti te smo malo i zapjevali. A onda je već bilo 14:40. I kreće završni korak. Popravljam rajf na kosi i krećem! Kliknula sam da se povežem. Ja, dr. Pistacija Točkić Crtić sa svojim bratom dr. Torpedom napokon ću se susresti s Nikom i njegovom mamom. Uzbuđenje! Torpedo se već pripremio za početni trik i sakrio iza svoje zavjese. Kad ono, nema nikoga.  Polako me uhvatila nervoza i tuga te govorim: “O ne, Torpedo, nema nikoga.“ No, nakon nekoliko minuta preokret. Mama od Nike se spojila! Ali ih ne vidimo i pitam se: “Što sada?” Baš kao i svaki klaun pokušavam se snaći u ovoj novoj situaciji i otkrivam poruke na ekranu te im pišem: ”Hej ljudi, mi smo tu. Ne vidimo vas. Vidite li vi nas?”.  Nikina mama piše: “Mi vas vidimo i čujemo.” Dajemo im upute kako da uključe zvuk i kameru i napokon, svi smo tu! Oduševljeni! Niko je na kućnom liječenju i bilo mu je jako drago da nas vidi. Nikin smijeh je već pojurio internet žicama do mene te u najvećim pikselima mi uletio u sobu. Smijao se dr. Torpedu jer nije znao gdje smo. Okretao se po sobi kao baletan te je pokazao svoje otkačene trikove. Baš kao pravi mađioničar! No, došlo je vrijeme da pokažem i ja svoj poznati trik! To je trik sa špagicom koja ostaje ravna u zraku. Niko, njegova mama i Torpedo su mi kroz ekran pridržali špagicu i moj trik je uspio! Minute su već odmicale pa smo odlučili završiti s poznatim riječkim hitom “Banana Ananas”. Odsvirali smo tu divlju stvar, a Niko i ja smo ponavljali riječi pjesme.

Bilo je čarobno. Naravno, nedostaju mi naše posjete u bolnici kada uživo donosimo osmijeh i radost djeci, njihovim roditeljima i medicinskom osoblju. No opet, kad razmislim, nikad nismo posjetili nekoga na kućnom liječenju kao danas Niku. Ovo je jednu velika prednost ove velike pandemije, koja nam se dogodila! Sada preko ekrana možemo doći u bolnicu, ali i u vaše domove. Zapravo, da nisam klaunesa i ja bih sama rezervirala klauna! Baš je zabavno. Probajte. Sigurno ćemo se zajedno nasmijati! Odgovorno tvrdim da je klaun nešto najbolje što se može rezervirati! Klik – klik – klik!