Kada nas zadese nevolje na koje ne možemo utjecati, poput prirodnih katastrofa i ratova, često se osjećamo nemoćno i tužno. Širenje radosti, optimizma i sreće među ljudima koji su suočeni s takvim situacijama, ključno je za njihovu emocionalnu stabilnost, otpornost i mentalno zdravlje. Klaunovi koriste svoje vještine razigranosti i šašavosti kako bi donijeli osmijehe koji osnažuju i odvraćaju misli od teških trenutaka.

RED NOSES International provodi program Emergency Smile kojim se nastoji pružiti psiho-socijalna podrška, sigurnost i utjeha djeci i odraslima suočenim s kriznim situacijama diljem svijeta. CRVENI NOSOVI, kao član RED NOSES Internationala, aktivno sudjeluju u ovome programu. Ove godine, hrvatske klaunese Nina Sabo i Anamarija Jurišić Osmeričić pridružile su se misiji Emergency Smile. Nina Sabo je provela četiri tjedna u Turskoj, u područjima pogođenim velikim potresom 2023. godine, gdje je zbog razmjera katastrofe velik broj ljudi još uvijek smješten u privremenim smještajima. Anamarija Jurišić Osmeričić sudjelovala je u misiji od sredine svibnja do sredine lipnja 2024. na grčkom otoku Lesbosu, gdje su smješteni migranti.

Razgovarali smo s Anamarijom kako joj je bilo i o trenutcima koji će joj zauvijek ostati u sjećanju.

KAKO SU IZGLEDALI TVOJI PRVI DANI NA OTOKU LESBOSU I TKO JE JOŠ S TOBOM BIO TAMO?

Četiri tjedna na otoku Lesbosu sa mnom su proveli klaunesa Erika iz Mađarske, klaun Michal iz Slovačke i Barbara iz Austrije kao voditeljica misije. Nakon dolaska na otok, imali smo tjedan dana za pripremu programa i privikavanje na nove, drugačije uvjete rada. Prošli smo i psihosocijalnu pripremu s obzirom na to da ćemo raditi s osjetljivim skupinama ljudi te smo učili o drugim organizacijama s kojima ćemo surađivati. Priprema nam je svakako bila potrebna jer nikada dosad nismo radili zajedno. Michal i Erika već su bili na Lesbosu, što nam je puno pomoglo jer su imali uvid u trenutnu situaciju unutar kampa i organizacija s kojima smo surađivali. Međutim, ja sam ovdje bila prvi put pa mi je sve bilo novo i neobično.

Anamarija, Barbara, Erica i Michal

Kada je započeo moj prvi radni dan, osjećala sam se spremno. Znala sam s kim radim i što radim. Međutim, kada sam izašla među ljude, uhvatio me strah i tjeskoba – prepala sam se. Zašto sam se prepala? Sve što sam naučila na edukacijama i kao klaun, sve je postalo stvarno. To nije bilo nešto o čemu slušam, već je sada tu ispred mene. Sada i tu sam s ljudima koji traže priliku da bolje žive, da odu u bolji svijet. Neki od njih bježe od rata, drugi od neimaštine, dio njih želi edukaciju, a dio samo normalan život koji ne mogu imati u svojoj zemlji. Dok sam tako bila preplavljena emocijama, ugledala sam jednog čovjeka. Kasnije sam saznala da je i njemu to bio prvi tjedan tamo. I njemu je sve bilo novo i nepoznato, a osobito mi klaunovi. Pogledao je u nas, sav u šoku. Kada smo se uspjeli sporazumjeti rukama i pokretima, s obzirom na to da nije znao engleski, prihvatio je našu igru i razveselio se kao malo dijete. Smijao se iz sveg srca, a taj njegov smijeh je meni pomogao da nestane sav moj strah i nesigurnost, te da shvatim da sam tu na pravom mjestu, gdje bih i trebala biti.

KOJE STE PROGRAME ODRŽALI I ZA KOJE SKUPINE?

Održali smo predstave za djecu, odrasle i djecu s teškoćama u razvoju. Također, organizirali smo parade klaunova te radionice opuštanja kroz humor za volontere i djelatnike u kampu.

Predstavu smo nazvali „Army of Love“ („Vojska ljubavi“). Cilj je bio da kroz nju pričamo o zajedništvu i ljubavi koja je univerzalni jezik, baš kao i smijeh. Upravo crveni nos nam je bio metafora za ljubav – kad imaš crveni nos, imaš ljubav. Kroz razne klaunovske trikove taj je nos nestajao, pucao na dva dijela, pa se opet pojavljivao i slično, isto kao što i ljubav može prestati pa se ponovno probuditi. Ista predstava prilagođavala se za razne dobne skupine te je bila interaktivna. Iako je ova priča bila o zaljubljenosti, isto tako je bila metafora za ljubav među ljudima u cijelome svijetu. Predstavu za djecu s teškoćama održali smo za stanovnike Lesbosa, a ne za osobe iz izbjegličkog kampa i to je bilo prvi put da tako nešto radimo.

Predstava “Army of Love”

Parade klaunova uključivale su prolazak klaunova kroz zajedničke dijelove i mjesta gdje se okupljaju te stvaranja povezanosti s njima kroz razne trikove i šalu. Radionice opuštanja kroz humor održali smo za volontere i djelatnike iz različitih organizacija s kojima smo surađivali (npr. Liječnici bez granica [MSF], Movement On The Ground [MOTG], Parea Lesvos, When We Band Together [WWBT]…). Osim što smo im pomogli da se malo opuste i riješe stresa, kroz radionice smo im pružili alate koje mogu koristiti u radu s migrantima, posebno zbog jezične barijere. Tako su Liječnici bez granica uveli da svaki liječnik mora imati balončiće od sapunice jer oni pomažu da se osoba opusti i smiri disanje.

Radionice opuštanja kroz humor za organizaciju When We Band Together (WWBT)

MOŽEŠ LI IZDVOJITI NAJLJEPŠI TRENUTAK MISIJE?

Svakako mi je teško izdvojiti samo jedan trenutak. Međutim, onaj koji mi je ostao posebno u sjećanju je kada smo zadnji dan pripremnog tjedna dobili poziv da dođemo na 10. rođendan djevojčice koja je u kampu već sedam godina. Priredili su joj malu zabavu uz glazbu i igru te su pozvali njene prijatelje iz kampa, škole i vrtića u koji je išla. Međutim, ta sreća i ogroman osmijeh kada smo mi stigli je bilo nešto posebno. Ona već sedam godina zna klaunovedoktore i obožava ih, a to se moglo i vidjeti po njenim pokretima i skakanju od sreće kada smo stigli. Zapravo su klaunovi uz nju cijelo njeno djetinjstvo i lijepo je vidjeti da joj toliko značimo i da smo joj uljepšali vrijeme provedeno u izbjegličkom kampu.

Jedan od najslađih trenutaka bio je u Parei, kada smo sreli jednu mamu s troje djece, od kojih je jedna beba bila u kolicima. Djevojčica se jako razveselila kad nas je vidjela. Imale smo balončiće s patkicom koja je proizvodila zvukove, što je nju potpuno oduševilo. Međutim, najljepši dio je bio vidjeti njenu majku koja je bila na rubu suza, ali s druge strane presretna. U tim trenutcima shvatiš koliko roditeljima koji su pod velikim stresom znači da vide svoje dijete nasmijano i veselo. Također, na najstarijem djetetu, koje je možda i svjesno ozbiljnosti situacije u kojoj se nalaze, moglo se vidjeti da mu je laknulo što je mama sretna. To je zapravo začarani krug sreće, gdje nam je dovoljno nasmijati samo jednu osobu da više njih bude radosno.

Klaunovidoktori i djevojčica s patkicom

S KOJIM IZAZOVIMA SI SE SUSRELA?

Jedan od najvećih izazova bila je prilagodba vremenskim uvjetima. Vrlo brzo smo prešli s 15 na 30 stupnjeva. Prvi izazov nam je bio ne smrznuti se, a samo par dana kasnije ne izgorjeti na suncu. Temperature su zadnji tjedan naše misije dolazile do 38-40 stupnjeva, pa smo ponekad morali prilagođavati vrijeme i mjesto izvedbe programa.
Još jedan od izazova s kojim smo se susreli jest da smo nekada trebali stvarno potegnuti kako bismo izvukli osmijeh na lice osobe. Ponekad nam osmijeh čak i nije bio konačan cilj, već samo privući nečiju pažnju, potaknuti osobu da nas pogleda i da se na trenutak opusti i zaboravi brige. Nekad je to bio velik izazov, ali i velik uspjeh za nas kada bismo to postigli.

Više detalja o drugim Emergency Smile misijama pročitajte na njihovoj web stranici – emergencysmile.rednoses.org/.