CRVENI NOSOVI posjetili su djecu iz cijelog svijeta koja su smještena Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu – hotel Porin. Petodnevno druženje u sklopu programa CIRKUS SMILE donijelo im je radost, smijeh i veselje koje će još dugo pamtiti.
Ljeto je počelo. Djeca su se pozdravila sa školskim klupama i polako maštaju o odlasku na more ili praznike kod baka i djedova. No, ne i oni. Njihova svakodnevica je drugačija. Djeca koja se trenutačno nalaze u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu maštaju neke druge snove. Čeznu za sigurnim domom, igrom i obiteljskim okruženjem.
Kako bismo im uljepšali dane i pružili im odmak od situacije u kojoj se nalaze, u suradnji s Crvenim križem, posjetili smo ih početkom mjeseca s programom CIRKUS SMILE. Riječ je o radionica cirkuski vještina koja je pomno složena za rad s ranjivim skupinama djece koji su radi životnih okolnosti izloženi visokoj razini stresa, neizvjesnosti i strahu. Igrama povjerenja, opuštanja, grupne povezanosti i kroz svladavanja cirkuskih vještina poput žongliranja, akrobacija, glume i plesa, polaznici dobivaju priliku otpustiti stres, promijeniti perspektivu teške životne situacije te se prepustiti igri, smijehu i djetinjstvu.
Puna četiri dana, od 3. do 6. srpnja popodne je bilo rezervirano za uvježbavanje trikova i pripreme za završnu izvedbu koja se je održala u petak, 7. srpnja. Klaunesa Petra Bokić i klaundoktor Zoran Vukić neumorno su prenosili svoje znanje i vještine, te su dali sve od sebe kako bi na završnoj izvedbi djeca puna samopouzdanja stala ispred cirkuskog šatora i pokazala naučeno. „Oduševljen sam i ushićen s cijelom ovom pričom. Pogotovo s djecom koja su unatoč svojoj različitosti pokazala želju za sudjelovanjem u ovim radionicama. Fascinirala me njihova motivacija za radom, za sudjelovanjem. Svi smo bili jedan tim.“, kratko se osvrnuo Zoran na prva četiri dana radionica.
S velikim oduševljenjem došao je i taj dan, završni dan CIRKUS SMILE programa. Glavne zvijezde bila su djeca koja su nestrpljivo čekala početak izvedbe. I bez obzira na to što dolaze s različitih krajeva svijeta, iz različitih kulturoloških sredina i pričaju različite jezike, svi su bili složni u jednom – dati sve najbolje od sebe u ovom danu. Dok su klaunovi radili na uređenju pozornice djeca su uzbuđeno ponavljala naučene vještine. Djevojčice su vijorile gimnastičarskim trakama, plesale, vrtjele hula hoop, a dječaci su se zaigrali s Yo-Yojem i izvodili trikove.
„Klaunovi su jako dobri, super su. Baš smo sretni. Voljeli bismo kad bi došli ponovno!“, jednoglasno su se složili dječaci iz Irana te dječak iz Konga.
Kako je vrijeme odmicalo, dvorište Prihvatilišta polako se punilo publikom; roditeljima, djecom i djelatnicima koji su radoznalo čekali vidjeti što se skriva iza cirkuskog šatora. U pozadini se začula glazba, a onda su na pozornicu izašli dr. Ludek i sestra Livadić te najavili svako dijete pojedinačno i predstavili njihovu točku.
Punih sat vremena djeca su samopouzdano s osmijeh pokazivala sve što u četiri dana savladala. Gromoglasan pljesak publike nakon svake izvedbe davao im je još više radosti i hrabrosti. Svaki novi izlazak na pozornicu bio je još veseliji, odvažniji. Publika je uživala. U zraku se osjetila radost, neki drugi svijet. Kao da su svi zaboravili na sve svoje životne nedaće s kojima se svakodnevno nose. Svi su bili usmjereni na nastupe djece i nevjerojatno je bilo vidjeti promjenu koja je nastala u samo nekoliko minuta. Dvorištem su zavladale šarene boje, sve je bilo prepuno smijeha. Svi su u ritmu pljeskali, plesali, davali podršku jedni drugima. Nakon nastupa svako dijete dobilo je na poklon diplomu za uspješno savladanu cirkusku školu kao podsjetnik na njihovu hrabrost i odvažnost.
„Ovo je bilo prelijepo, prekrasno. Djeca su zadovoljna. Svi smo zadovoljni i djelatnici Crvenog križa i djelatnici Prihvatilišta te Vas pozivamo da nam i ubuduće dođete s vašim aktivnostima. Donijeli ste veliko veselje djeci!“, komentirala je Vera Belina, voditeljica Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite.
Veselje je podijelila i Mirela Jozić djelatnica Crvenog križa, stručna suradnica u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite: „Ovo mi nije prvi susret s klaunovimadoktorima. Susreli smo se i u Petrinji nakon potresa gdje sam se upoznala s njihovim radom i oduševila se. Ovo danas mi je bila samo potvrda da su stvarno profesionalci u tome što rade. Trudimo se djeci koja se ovdje nalaze ponuditi razne aktivnosti, ali do sada nikad nisu imali priliku sudjelovati u nečemu ovakvom. Primijetila sam da ih nikad niti jedna aktivnost nije toliko zainteresirala kao ova. Uistinu smo uspjeli doprijeti do njih. Djeca su nastavila vježbati i nakon završetka programa. Dojmovi su genijalni. Što više ovakvih aktivnosti i druženja, jer vidim da je to svima trebalo!“, ispričala je.
I nakon izvedbe djeca su se u dvorištu zabavljala s rekvizitima koje su im donijeli klaunovi. No, onda je došao i taj najteži trenutak. Trenutak za rastanak. Koliko je djeci značio ovaj susret govori i činjenica kako su djevojčice složno rekle: „Ne idete vi nikuda, želimo da još ostanete!“
Klaunesa Petra Bokić nije mogla sakriti svoje emocije te je ispričala: „Moje iskustvo dolaska i rada u Porinu usporedila bih s balonom koji je u svojoj košari sakupio sve kulture svijeta sa svojim običajima, jezikom, načinom komunikacije, humorom, granicama i tako šareni proletjeli smo kroz ovo divno iskustvo. Toliko različitosti, a opet svi u nekom smislu isti. Djeca su bila djeca u punom smislu te riječi. Istraživala su, ispitala, igrala se, imali svoje unutarnje uspone i padove, uspijevala su savladati određene aktivnosti i svi su se veselili tome. Suradnja s Crvenim križem bila je divna, puna podrške, prenošenja izravnog iskustva i smijeha. Uživala sam gledati i roditelje koji bi prošli ili zastali te vidjeli svoju djecu nasmijanu i sretnu.“, podijelila je.
Bio je ovo poseban dan za pamćenje. Ispunjenih srca klaunovi napuštaju Prihvatilište. Ostaje u nama velika želja za njihovim boljim sutra i ponovni susretom s njima. Jer njima je radost, smijeh i sreća u ovom trenutku zaista najpotrebnija!