Ovih dana aktivno nastavljamo s druženjima na području Sisačko-moslavačke županije. Svaka posjeta klaundoktora je drugačija, međutim sve imaju nešto zajedničko. Veselje, radost i smijeh, a jučerašnju je obasjalo i neočekivano toplo sunce za ovaj period godine, koje je osmijesima dalo poseban sjaj. Nakon velike traume i teške situacije u kojoj se stanovnici ovog područja još uvijek nalaze, značaj malih trenutaka bezbrižnosti u kojima svi prasnu u smijeh, postao je i više nego jasan. Naročito kad je riječ o djeci jer snaga njihovog osmijeha ima posebnu čar. Dječji smijeh u samo jednoj sekundi može razvedriti i lica odraslih te ih odmaknuti od svih briga. Upravo zato, dan smo proveli u druženju s djecom kako bi ih potaknuli na smijeh, igru i veselje, jer mnogi od njih proživljavaju dane u kojima je ponekad teško biti razigrano i veselo dijete.

Jučer, 20. siječnja, sunce je obasjalo kontejnerski kamp u naselju Češko selo u Petrinji gdje su smješteni ljudi koji ne mogu biti u svojim domovima nakon potresa. Družili smo se djecom koju smo upoznali prošli tjedan, a uvijek je lijepo vidjeti poznata lica i iznova ih nasmijati. Put smo nastavili prema malom mjestu koje se smjestilo na pola puta između Petrinje i Gline. Po prvi put posjetili smo prekrasnu Goru, gdje smo se družili u obiteljskom dvorištu, odnosno garaži. Ovo je mjesto postalo središte zbivanja u Gori. Garažu ove obitelji koristi i lokalna škola čiji su prostori nastradali u potresu te se sada neke od aktivnosti provode upravo ovdje. Crvenonosna družina potom je otišla za Glinu, na jedno sasvim posebno druženje, u potrazi za osmijesima koji osnažuju.

Nismo ni ušli kamp u naselju Češko selo u Petrinji, koje posjećujemo u koordinaciji s Crvenim Križem, a već je bilo jasno kako će danas biti dobar dan. Na samom ulazu klaunove je primijetio stariji gospodin i zaustavio se, a oni su mu zapjevali i vidno ga razveselili. Nedugo zatim došla su i djeca iz kampa. U početku su sramežljivo, samo očima, pratili sve šaljive klaunovske trikove, a onda su zasjali veliki osmijesi i započelo je vrijeme igre. Nakon prvog odjeka dječjeg smijeha postalo je jasno kako ovdje, od tog trenutka, ima mjesta samo za veselje.

Već pri samom dolasku u dvorište obitelji u Gori, osjetio se nagovještaj čarolije koja će se uslijediti. Mama Mirela podijelila je s nama kako joj je organizacija ovakvih događaja postala prava terapija nakon svega što su proživjeli, a dok se smijala zajedno s djecom koja su se okupila sa svojim obiteljima, potekla je i suza radosnica. Sestra Livadić, Dr. Zvekan i Dr. Mrvica izveli su po svemu sudeći jednu urnebesno smiješnu paradu. Ovo malo mjesto na glavnoj cesti između Petrinje i Gline, od sada ćemo pamtiti po gromoglasnom dječjem smijehu koje se čulo kućama daleko.

Zadnje druženje odvilo se u Glini gdje nas je dočelo 13-tero djece. Sve je započelo s pozdravnom pjesmom, a onda su ih posebno nasmijali problemi s gravitacijom koje ima Dr. Zvekan. Osim na dječjim licima, od ovog trenutka veliki osmijesi bili su prisutni i na licima roditelja. Bilo je to jedno toplo i radosno druženje koje su obilježili mali pomagači koji su jedva dočekali uskočiti i pomoći klaunovima u trikovima.