Mama Nataša: "U tom je trenutku crveni nos bio najveća terapija i blago koje se moglo naći blizu nas"



"Bio je to Vitin veliki dan, prvi dan škole, prvog razreda, svi smo bili uzbuđeni….I mi kao roditelji opraštali smo se od jedne epohe...one vrtićke i prije dolaska u školu, otišli smo na naše posebno mjesto na jezeru i popili kavu. Vita je pila hladni čaj, a to se pije u posebnim trenucima... bila je tiha, kako su neka djeca tiha kad ne znaju što ih čeka, kad vrte neke misli koje teže izlaze kroz riječi, ali kao roditelj vidiš u tom pogledu strah od novog i moraš imati povjerenja.

U tim situacijama nekako nema mjesta pitanjima, izvlačenjima iz tih nježnih duša, kao roditelju najveća snaga je u tome da pustiš da dijete samo izrekne što ga muči...i eto nas u autu, samo što nismo došli do škole, a ona...pogleda punog pitanja bez odgovora kaže: Mama, mene je strah, nikoga ne znam u školi i nemam prijatelja. U tom trenutku, knedla u mom grlu je bila tolika da je boljela, a oči su bile pune suza...moja jedina misija je bila pružiti joj vjeru da je sve ok i ovo stanje sada i strah i da ona može preko svega toga priječi svojim stopama 33 i da će sigurno sve biti ok...

Tih dana ja sam prolazila kroz svoje skokove u razvoju, taman sam par dana ranije bila u uredu CRVENIH NOSOVA na razgovoru za posao i na odlasku sam dobila jedan crveni nos...a znamo, nikad ništa nije slučajno...pa tako niti taj nosić koji je bio u mojoj torbi u krilu na putu do škole i u tim milisekundama nakon Vitinog priznanja da ju je strah, posegnula sam u torbu bez nekog jasnog cilja, vidjela crveni nos...stavila ga na svoj, okrenula se prema njoj i rekla: život je igra zlato i kad je težak.

Osmijeh i iskrice u njezinim očima koje su tog trena zasjale kroz njezino lice zahvaljujući “samo” crvenom nosu, zasjale su još jače kad sam joj rekla, a sad ga ti stavi. :)

Možda ga nismo sreli u bolnici, na klaunu, ali nekim putem nam je u tom trenutku nos bio najveća terapija i blago koje se moglo naći blizu nas..

I da, prvi dan u školi prošao je uz osmijeh, Vita je izašla pred ploču i predstavila se razredu kako baš ona zna i umije, mirno i hrabro
E da, i dobila sam posao :), ali i da nisam crveni nos upisao se u naša srca i duše zauvijek.
Eto koliko je snage u jednom malom crvenom nosu!

Mama Nataša (voditeljica odnosa s javnošću CRVENIH NOSOVA)

Blog početna

Po kategorijama

2016