Maestro Frak: "Osjećam da sam dio bolničkog osoblja i da živim na odjelu"



“U osam sam se sati obukao i započeo vizitu.
Pozdravio sam dežurnu sestru odjela, a ona me je informirala o situaciji na odjelu i dogovorili smo se da me pozove svaki put kada dijete ide na operaciju koja se obavlja na katu iznad.
Odlučio sam da ću prvo paradirati kroz hodnik i ući u svaku sobu poželjeti svima dobro jutro uz zvuk ukulelea. Tako je i bilo i to mi je pomoglo da se upoznam sa svima.

Otvorio sam vrata od garderobe gdje se sestre presvlače i čuo sam bebu kako plače u sobi do moje. Krenuo sam s paradom. Umirio sam bebu koja je čekala operativni zahvat, pozdravio sam tri dečkića koja se oporavljaju od operacije.
U trećoj sobi sam pozdravio mame i dvije bebe koje čekaju da ih otpuste iz bolnice.
Na drugom kraju odjela koji je odvojen dugačkim hodnikom su starija djeca. U svakoj sam sobi bio nekoliko minuta i upoznao se sa svima. U zadnjoj su sobi bile dvije starije cure s kojima sam tijekom cijele vizite imao dobru igru punu humora i spontanosti.

Ta jutarnja "Dobro Jutro parada" mi je pomogla da uđem u karakter, da se opustim i da se upoznam sa situacijom na odjelu.
Napamet sam znao koja djeca idu na operaciju, a koja se oporavljaju.

U 8.30 kreće jutarnja vizita gdje nekoliko doktora i sestre obilaze svako dijete da vide u kakvom su stanju te kako bi se bolje upoznali s njihovom dijagnozom.
Osjećam da sam dio bolničkog osoblja i da živim na odjelu."

Maestro Frak / Marko Klac

Blog početna

Po kategorijama

2016