Preporuke

Pročelnik Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju pri Klinici za psihološku medicinu, Medicinskog fakulteta, Sveučilište u Zagrebu, KBC Zagreb
Predsjednik Hrvatskog društva za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju pri Hrvatskom liječničkom zboru
Doc. dr. sc. Ivan Begovac, dr. med.

"Želim napisati ovu zahvalu udruzi CRVENI NOSOVI klaunovidoktori. Naime oni su u tjednu od 26. do 30. 9. 2016. imali svakodnevne interaktivne radionice s djecom i adolescentima sa psihičkim smetnjama koji su bili hospitalizirani u tom periodu. U tim interaktivnim radionicama su djeca i adolescenti rado sudjelovali. Končano, dana 30. 9. 2016. su imali i vrlo uspjelu priredbu, na kojoj su djeca i adolescenti rado sudjelovali, a priključili su se i roditelji, kao i druga djeca koja su bila na tretmanima taj dan.
- Ovaj vid radionica je vrlo potreban djeci i adolescentima radi strukturiranog osmišljavanja njihovog dana. Sličnu ulogu ima važnost i školske nastave koje ih pozitivno potiče na daljnji rast i sazrijevanje.
- Korisnost interaktivnih radionica CRVENIH NOSOVA klaunovadoktora vidim u poticanju kreativnosti kod djeteta, u osmišljavanju vremena, kreativnom poticaju u promjeni raspoloženja iz žalosnog u veselo, u međusobnoj socijalnoj interakciji između djece i adolescenata, te u posvećenosti zajedničkom cilju tijekom tih radionica. Na kreativan način igraonice nude i određeni terapijski element jer potiču na osnaživanje vlastitih kreativnih sposobnosti djeteta i adolescenta, kao i određenu distancu prema ulogama koje su namijenjene njima i drugoj djeci i adolescentima. Gledajući druge u njihovim različitim ulogama, na neki način "uče" o različitim ulogama, a što je posebno važno adolescentima koji su u intenzivnim procesima kreiranja i traženja vlastitog identiteta. Obilježje adolescencije jest naime traženje različitih uloga, kao i ponekad "klaunovsko" ponašanje, ponašanje uloge hladnokrvnog tipa", "osjećajnog tipa" itd.
- Mogu samo pohvaliti suradnju s udrugom CRVENI NOSOVI klaunovidoktori, nadajući da će biti prilike i za daljnju kontinuiraniju  suradnju."


Zavod za dječju Onkologiju i Hematologiju
„Dr. Mladen Ćepulić“ Klinike za dječje bolesti Zagreb u Klinici za tumore
Pročelnica
, doc. dr. sc. Jasminke Stepan Giljević, dr. med., prim., prof. v.š.:
„Posjete klaunova doktora na Zavodu za onkologiju i hematologiju predstavljaju dio psihorehabilitacijske pomoći djetetu i obitelji oboljelih od malignih tumora. I nadalje podupiremo ovaj projekt posjeta klaunova doktora udruge Crveni Nosovi u potpunosti te se veselimo susretima.“


MINISTARSTVO ZDRAVLJA

Ministar zdravlja Siniša Varga:

„Hvala CRVENIM NOSOVIMA što našoj djeci koja se nalaze na liječenju u bolnicama, kad neki od njih ne mogu svakog dana vidjeti svoje roditelje, uspijevaju barem nakratko vratiti osmjeh na lica. Riječ je o hvalevrijednom obliku pomoći djeci, njihovim roditeljima i zdravstvenim radnicima koji liječe našu djecu i CRVENIM NOSOVIMA želim veliki uspjeh u daljnjem radu.“


KLINIKA ZA PEDIJATRIJU KBC ZAGREB

prof. dr. sc. Boris Filipović-Grčić, predstojnik klinike:

„U Klinici za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb godišnje se hospitalizira oko 5.700 pacijenata. Klinika je najveća pedijatrijska ustanova u Hrvatskoj u kojoj se mogu liječiti najbolesnija djeca. Stoga je Klinici od velike važnosti rad CRVENIH NOSOVA klaunovadoktora koji već petu godinu svojim posjetama uveseljavaju pacijente i njihove obitelji. Smijeh liječi, a upravo je ovim projektom omogućeno da smijeha bude još više. Dolazak klaunova u bolnicu bilo je novo iskustvo za sve nas, veliko osvježenje za djecu, naše pacijente i njihove roditelje. To su iskustva iz svijeta, igra i smijeh kao dio liječenja, koja do dolaska Crvenih nosova nismo viđali u Hrvatskoj. S veseljem smo dočekali primjenu i kod nas. Crveni nosovi uvukli su se pod kožu našim pacijentima, njihovim roditeljima, ali i bolničkom osoblju. To je zaista spasonosno za djecu. Naravno, to nije jedino sredstvo liječenja, ali je bitno jer nemamo posla s odraslim ljudima kojima možemo jasno objasniti postupke liječenja. Tim jezikom ne možete komunicirati s djecom. Djeci objašnjavate jezikom koji oni mogu razumjeti, jeziku prilagođenom uzrastu, strahovima i odvojenosti od obitelji.“


MEDICINSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U RIJECI

prof. Martina Šendula-Pavelić, Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini

“Važnost dobre komedije već je i medicinski utvrđena jer ne samo što relaksira nego i smanjuje potrebu za analgeticima. Isto tako istraživanja koja su pokazala vezu neurološkog, endokrinog i imunološkog sustava pokazala su, među ostalim, kako percepcija bolesti i negativna razmišljanja o vlastitoj bolesti imaju utjecaj na ishod liječenja, trajanje i ozbiljnost bolesti.“


KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB  

dr. H. Kniewald, pedijatar:

„Rad u pedijatrijskoj kardiologiji s djecom s teškim srčanim bolestima je uistinu težak i nerijetko vrlo stresan za male bolesnike i cijelo medicinsko osoblje. Rijetki su bili trenutci kada smo se istinski mogli razveseliti i nasmijati, sve dok se nisu pojavili „čudni stričeki i tete, s još čudnijim cipelama i jako jako crvenim nosovima“, koju su odjednom učinili utorke danom koji svi iščekujemo i kojem se svi zajedno radujemo. Utorak je odjednom u svima nama postao dan kada znamo da ćemo svi dobiti svoju terapijsku dozu radosti...“


PSIHIJATRIJSKA BOLNICA ZA DJECU I MLADEŽ

prim. Zoran Juretić, voditelj bolničkog odjela i Vesna Horvat, radni terapeut: 

„Formiranje identiteta djece i adolescenata povezano je i s identifikacijom sa osobama sa kojima se stvaraju osjećajne veze, ali i s likovima iz svijeta kulture. Kroz rad sa klaunovima mladi mogu proraditi spektar osjećaja, nedoumica, pitanja i vlastitih frustracija, kroz veseli ugođaj koji klaunovi stvaraju, dok je u isto vrijeme zanesenost bogatim sadržajima aktivnosti prilika za učenje kroz igru, te za moralno oblikovanje ličnosti. Stoga nalazimo da dosadašnja naša suradnja s klaunovima pozitivno pridonosi dobrobiti mladih pacijenata u našoj bolnici.“



SMIJEH KAO LIJEK

pripremila: Branka Čolak

Upotreba humora da bi se smanjio stres, ublažila bol, poboljšala kvaliteta života pa čak i poboljšao rad imunološkog sustava, vrlo je popularna tema u profesionalnoj literaturi. Smijeh kao odgovor na određeni humorističan poticaj prirodna je pojava, a uvođenje smiješnih podražaja ne zahtijeva niti puno vremena niti iziskuje velika financijska ulaganja. Humor i smijeh lako su nam dostupni, a prirodno su povezani sa pozitivnim emotivnim stanjem. Jer kada se smijemo, ne možemo istovremeno osjećati tugu, uznemirenost ili ljutnju - smijeh potiskuje negativne i uznemirujuće emocije.

Magičan odnos koji se stvara između djece i klaunova u bolnicama i kako ga djeca doživljavaju, približava studija pod naslovom Magical attachment: Children in magical relations with hospital clowns (Lotta Linge, Associate Professor, School of Social and Health Sciences, Halmstad University, Halmstad, Sweden).

Sama pojava klauna, čovjeka u šarenoj odjeći, prevelikim cipelama i nataknutim crvenim nosom, najavljuje vladavinu smijeha, neozbiljnosti, pomicanja svih granica i rušenja uobičajenih pravila. Ono što je do njegovog dolaska bilo neočekivano i potpuno nezamislivo, sada postaje ugodna stvarnost. A smijeh je i zarazan - njegova učinkovitost je veća kada se smijemo u društvu nego kada smo “sami sa sobom”.

Tijekom posljednjih godina brojne su studije potvrdile važnost uloge bolničkih klaunova u procesu liječenja djece. Tako je jedno istraživanje (autori: Battrick, Glasper, Prudhoe, Weaver, 2007.) pokazalo da većina djece uživa u igri i zabavi s klaunovima, a jednako tako su i roditelji istaknuli važnost njihovog prisustva u bolnici.

Ono što jasno proizlazi iz informacija dobivenih kroz intervjue s djecom koja se nalaze na bolničkom liječenju, jest činjenica da susret s klaunom za njih predstavlja jedinstvenu priliku za potpuno opuštanje u bolničkom okruženju i doživljaj radosti i sreće kojega mogu s njim podijeliti. Posebnost doživljaja jest u tome što ga djeca opisuju kao trenutak u kojemu se mogu distancirati od problema vezanih uz bolest i proces liječenja, jer im se pruža mogućnost da se smiju, zabavljaju i plešu bez ikakvih ograničenja.

Na granici između stvarnosti i mašte, otvaraju se nove kreativne mogućnosti za djecu pacijente. Kada djeca imaju priliku igrati se i iskušavati svoje mogućnosti umjesto da im je pažnja usmjerena na trenutna ograničenja uzrokovana bolešću, tada mogu ponovno steći povjerenje u vlastite sposobnosti, što rezultira povećanjem samopouzdanja i daje nadu da će se njihovo zdravstveno stanje poboljšati.

Zanimljiv je i aspekt uloga koje se uspostavljaju u odnosu između klauna i djeteta: dijete je ono koje je vrlo pametno i mudro, a klaun je «nespretan i glup». Mlađa djeca pokazuju izrazito zadovoljstvo u situaciji kada se susreću sa klaunom koji sve radi krivo i naopačke, ali istovremeno to želi popraviti i zato mu je potreban djetetov mudar savjet i pomoć. Ova vrsta scenarija snažno utječe na rast djetetovog samopoštovanja i samopouzdanja, što se ujedno pozitivno reflektira na njegovu percepciju bolesti i cjelokupnog stanja.

Velik broj znanstvenih radova usmjeren je na istraživanja kako smijeh može direktno utjecati na zdravstveno stanje pacijenta, uključujući promjene u napetosti mišića, funkcioniranju kardio-respiratornog sustava i sl. što potvrđuju različita fiziološka mjerenja.
Praksa je pokazala da intenzivan smijeh dovodi do opuštanja grupa mišića. Tijekom perioda smijanja, različite grupe mišića se aktiviraju na nekoliko sekundi, dok u periodu koji slijedi neposredno nakon smijanja dolazi do opće relaksacije mišića. Takva opuštenost može trajati i do 45 minuta.
Istraživanja također potvrđuju da smijeh dovodi do trenutnog ubrzanja rada srca i respiratornog sustava te posljedično do povećane potrošnje kisika. Nakon takvih pojačanih aktivnosti slijedi period relaksacije mišića s korespondirajućim smanjenjem frekvencije otkucaja srca i disanja te sniženjem krvnog tlaka. Utjecaj smijeha na smanjenje razine tzv. hormona stresa - epinefrina, norepinefrina i kortizola, ima vrlo važnu ulogu kao mehanizam koji stvara vezu između smijeha i imunološkog sustava, što bi u konačnici trebalo dovesti do poboljšanja zdravstvenog stanja.

Uloga klaunova doktora i smijeha može se pratiti na 4 različite razine utjecaja na stanje pacijenta:

  1. FIZIOLOŠKA RAZINA
    - smijeh stimulira i modificira imunološki odgovor organizma zbog oslobađanja hormona endorfina (popularno nazvanog "hormona sreće")
  2. EMOCIONALNA RAZINA
    - pomoću smijeha negativne emocije zamjenjujemo pozitivnima
  3. KOGNITIVNA RAZINA
    - klaunov performans odvlači pažnju pacijenta sa njegove trenutne situacije i probuđuje maštu
  4. SOCIJALNA RAZINA
    - smijehom se stvara veza između djece i klaunova te se ujedno stimulira daljnja interakcija

Uloga klaunova može poslužiti u različite svrhe. Klaunovi u bolnicama žele bolesnoj djeci pružiti radost te im ujedno omogućiti da usprkos bolesti kroz igru izraze svoju kreativnost. Njihova je osnovna intencija stimulirati zdravi dio djetetove osobnosti te ublažiti učinkekoje na dijete ostavlja hospitalizacija.
Djeca posebno govore o nekoj vrsti sigurnog područja, o mjestu između stvarnosti i mašte, gdje mogu izraziti svoje unutrašnje potrebe i želje i gdje se u prvi plan postavlja djetetova zdrava strana umjesto one koja je narušena bolešću. Klaunovi donose u bolnice «svijetlu stranu života», koja se događa paralelno sa onom «tamnijom». Ova sigurna zona može se percipirati kao mjesto u kojemu dijete nalazi svoj mir i odmor u magičnom odnosu sa klaunom, jer tada može zaboraviti na bolest i poteškoće koje ona donosi.

Jedna od znanstvenih studija bavila se procjenom učinka terapije humorom kod djece koja boluju od respiratornih bolesti. Glavno područje istraživanja bili su mogući pozitivni efekti prisustva klaunova na kliničku sliku bolesti te na određene fiziološke parametre i parametre procjene boli. U studiju je bilo uključeno 43 djece, od kojih je 21 svrstano u eksperimentalnu grupu koja je bila u interakciji sa dva klauna, dok je 22 djece svrstano u kontrolnu grupu bez ikakvog kontakta sa klaunovima. Klinički parametri relevantni za navedeno istraživanje procjenjivani su prije i poslije interakcije s klaunovima. Usporedbom obiju grupa, kod djece iz eksperimentalne skupine (u interakciji sa klaunovima) zapaženo je ranije povlačenje patoloških simptoma. Uz to, interakcija s klaunovima dovela je do snižavanja dijastoličkog tlaka, respiratorne frekvencije i temperature, a ti su rezultati dosegli statističku značajnost. Zaključno, pad vrijednosti navedenih fizioloških parametara ukazao je na opće smanjenje razine stresa. Posebno je zanimljiv pad tjelesne temperature u tijeku interakcije sa klaunovima, zabilježen u «kritičnom» vremenskom periodu od 13:30-17:30 sati, kada se uobičajeno očekuje i događa porast temperature (što je izmjereno i potvrđeno dan prije i dan poslije klaunovog posjeta). Podaci vezani uz procjenu razine boli kod djece koja su bila u doticaju sa klaunovima također potvrđuju opće smanjenje razine stresa.
Iz svega navedenog, a to je samo djelomičan osvrt na studije o pozitivnom utjecaju smijeha na proces liječenja, proizlazi neupitan benefit prisustva klaunova u bolničkom okruženju.

A kako smijeh započinje osmijehom, donosimo nekoliko lijepih redaka o čudotvornoj moći osmijeha:

Osmijeh
ne košta ništa,
a djeluje čudesno!
Obogaćuje onoga kome je namijenjen,
a ne osiromašuje onoga koji ga poklanja.
Bljesne poput munje,
ali sjećanje na njega može trajati zauvijek.
Nitko nije toliko bogat,
niti toliko siromašan da bi ga
sebi morao uskratiti.
Svatko njime samo dobiva.
Osmijeh donosi sreću u kuću,
pozdrav prijatelju.
On je odmor umornome,
putokaz izgubljenome,
sunčeva zraka žalosnome
i najbolji prirodni lijek protiv ljutnje.
Ali, ne može se kupiti,
izmoliti, posuditi ili ukrasti,
jer vrijedi zapravo jedino kad se
poklanja.

Korišteni izvori/znanstveni članci:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1375238/
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2249748/
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3851858/
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/?term=hospital+clown
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3538281/
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3137769/

Broj pregleda: 7465